Nerijetko mi se anonimno jave sestre i traže savjet, kako da privole muževe da potraže lijek u učenju kur’anske rukje. Inače ovdje u Minhenu živi oko 200.000 muslimana i ima mnogo “pokrivenih” žena Muslimanki. Hvala dragom Bogu na svakom stanju! Zapanjujuće je ipak, koliko tih žena djeluje nesretno. Zbog marame i Islama? Sigurno ne. Nevjerovatne su priče onih koje se jave: od dugogodišnjeg maltretiranja i psiho-bombi do skoro svakodnevnog fizičkog nasrtanja i udaranja koje se “vuče” godinama pa i decenijama…

Subhanallah! Posebno su manijaštvom muževa pogođene žene koje su financijski apsolutno ovisne od dobre volje muža i koje su “vezane” samo za djecu i kuću. Žene su dužne da budu pokorne svome mužu ali ne i da mu budu otarači ili vreća za istresanje huje i gnjeva zbog neodgoja rođene majke ili za lične životne neuspjehe!

Allahovi robovi, djeca iz ovakvih brakova nisu često spremna da čvrsto preuzmu emanet vjere niti da im se prenese ono s čime je došao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem, već budu istraumatizirana i pogodna meta za poroke i šejtanske zamke!

Allahovi robovi, nije potrebno naglasiti da se jedna sura u Kur’anu zove “Žene” i da je jedan od posljednih hadisa usmjeren na dobročinstvo prema ženama, jer su one majke i rađaju vezire i sultane, alime i hafize, predsjednike, doktore i advokate.

Zbog nasilja u braku su mnoge žene muslimanke često zamišljene, utučene, žive s dugogodišnjim podočnjacima, pokrivene i vole Allaha, obavljaju namaz a ipak ih nesretne sretnemo na sokaku.

Ko iole poznaje Islam, vidjeće učeći Kur’an i izučavajući hadis, koliko je ajeta i hadisa posvećeno ženi u islamu. Na žalost, i previše je onih koji svoje hanume smatraju ličnim vlasništvom i zatočenicima do kraja života. Za njih ne postoji talak niti razvod već su im žene predmet naslađivanja iako je ispravnije sto se puta oženiti nego li jednom počiniti zinaluk.

Hfz. Fuad Abdullah Seferagić

Preuzeto od N-UM.com