Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Kada sam imao 4 godine – moj babo je najbolji!

Kada sam imao 6 godina – moj babo poznaje sve ljude.

Kada sam imao 10 godina – moj babo je odličan, ali mu je narav teška.

Kada sam imao 12 godina – moj babo je bio dobar kad sam ja bio mali.

Kada sam napunio 14 godina – moj babo je sve više razdražljiv i osjetljiv.

Kada sam napunio 16 godina – moj babo nije u stanju da ide u korak sa vremenom.

Kada sam napunio 18 godina – moj babo iz dana u dan sve više pokazuje srdžbu i strogost.

Kada sam napunio 20 godina – teško mi je da tolerišem i opraštam babine postupke i čudim se kako je moja majka izdržala sa njim sve ove godine.

Kada sam napunio 25 godina – moj babo se protivi svemu onome što ja radim.

Kada sam napunio 30 godina – skoro je nemoguće da se složim sa svojim babom. Bože dragi, kako je moj dedo trpio mog babu dok je bio mladić.

Kada sam napunio 40 godina – moj babo je u mom odgoju primjenjivao mnogobrojne uspješne pedagoške metode. Morat ću i ja te metode primijeniti u odgajanju svoje djece.

Kada sam napunio 45 godina – čudim se kako je moj babo uspio da tako dobro odgoji sviju nas.

Kada sam napunio 50 godina – vrlo teško je držati kontrolu nad djecom. Šta je sve moj babo morao podnositi i trpiti da bi nas odgojio i sačuvao od raznih devijacija?!

Kada sam napunio 55 godina – zaista je moj babo bio dalekovid i znao je sve dobro isplanirati. Moj babo je bio poseban i izvrstan.

Kada sam napunio 60 godina – moj babo je najbolji!

U pedesetim i šezdesetim godinama svaki čovjek se, u pogledu mišljenja o svome babi, vrati u vrijeme kada je imao 4 godine, u vrijeme: ”Moj babo je najbolji!”

Stoga, činimo dobročinstvo našim roditeljima prije nego odu sa dunjaluka i upućujmo dove Allahu da naša djeca budu bolja prema nama nego što smo mi bili prema našim roditeljima.