Šta je ono što karakteriše Kur'ansku objavu odnosno njene kvantitavne norme jesu zapravo apsolutna skladnost, etičke norme, trajnost, nepromjenjljivost i vječita zakonitost koja važi za sva vremena do Sudnjeg dana. Izvorno porijeklo svih kultura se nalazi u Božijoj uputi ne samo arapske kulture već i evropske kulture, koja se temelji na osnovama izvornog hrišćanstva iako današnja nauka gleda na Božiju uputu kao glavni kamen spoticanja, argumetirajući to pojavom inkvizicije i proganjanjem naučnika i umnih ljudi toga vremena od strane crkve, kao i stavljanje svih religija pod jedan te isti sistem vrijednovanja, bile su uvodne riječi prof. Hadžifejzovića.

Uspon i ekspanzija arapske kulture uzrokrovana dolaskom objave i poslanstvom Muhammeda a.s. , zapadni orijentalisti objašnjavaju tvrdnjom da je arapska kultura “izvedena” iz drugih kultura, naime grčke, perzijske, sirijske i indijske.  Da su prevedena djela grčkih filozofa na arapski su sasvim potvrdne činjenice, kao i stečena saznanja iz oblasti medicine i astrologije kako perzijske tako i indijske kulture toga vremena, ali u Kur'anskim ajetima se nalaze Božanske misli i upute koje asociraju na  tada još uvijek nepoznate stvari i dešavanja u prirodi, tzv. prirodne fenomene, koje upućuju čovjeka na razmišljanje što potvrdjuje činjenicu da Kur'an apostrofira razvoj nauke. Kur'an podstiče čovjeka na nova otkrića:

“Oni koji se sjedeći, stojeći i ležeći sjećaju Boga i razmišljaju o stvaranju neba i Zemlje i govore: Stvoritelju, Ti nisi stvorio ovo uzalud”. 3:191

Poslije dolaze mnogi savjeti o odgoju duha i nauke:

“…pitajte ljude koji znaju ono što vi ne znate!” 16:43, 21:7,

i zatim:

“ne zadovoljavajte se sa malo znanja”. 17:85

ili čak:

“Mi uzvisujemo po položajima koga mi hoćemo, a nad svakim učenim ima učeniji”. 12:76

Međutim odlučujuće i ključno je da taj razvoj nauke podstaknut Kur'anom, naglašava povratak nauke prije svega u etičke i moralne okvire. Posebni značaj islamske znanosti je stvaranje eksperimentalnog duha nakon 12 stoljeća, kao i dalji razvitak prirodnih nauka i društvenih nauka stvarajući time osnovu, koja je preuzeta od strane hrišcanske evrope i našla dalji razvoj posebno u doba humanizma i renesanse i istovremeno se udaljila od izvornih osnova temeljnih na Božijoj objavi dobivajući time poseban karakter ateizma i pobijanja onog Božanskog čiji smo svjedoci i mi sami.  Sve prirodne pojave se mogu provjeriti empirijom, definicija je današnje nauke. Otkrićem atoma, kao i sastavom atoma, naime omotom i jezgrom, a time i elektrona i protona, naučnici su došli do zaključka da se sva materija, pa i cio svijet, a i mi u njemu sastoji od električnih sila koje su zgrušane u vidu atoma i elemenata.

A. Einštein je dalje u svojoj teoriji relativiteta zastupio tvrdnju da su materija i energija jedno te isto, što nas navodi na vjerovanje u mogućnost stvaranja materije ovog svijeta iz jednog vida energije, odnosno nepostojanja, što Allah dž.š. uostalom u Kur'anu i kaže: “Sva energija pripada Bogu. Bog je zaista Moćan i Nedostižan”.

Ovaj drugi dio izlaganja prof. Hadžifejzovića bih završio rječima poznatog libanskog mislioca šejha Husejna el-Džisra, koji u svojoj knjizi  “Vjerovanje u Boga” u svjetlu filozofije, nauke i Kur'ana kaže: ”Vjerovanje u Boga je potreba i nužda stoga to vjerovanje predstavlja: izvor vrlina, zauzdavanje nevaljalih djela, jačinu savjesti, dokaza, odlučnosti u nevoljama, balzam strpljivosti u nesrećama, stub zadovoljstva sa sudbinom, svjetlo nade u grudima, hranu duše kad ovu život ostavi bez hrane, utjehu srcima kad smrt nastupi ili kad se približi i najčvršću vezu izmeđju čovječnosti i njenih plemenitih ideala”.

Preuzeto sa aplikacije Kutubhana

Urednik: OKC-Gradačac