Žena je jednog dana pospremila kuću, sve dovela u red. Skuhala kahvu i kada ju je nosila u dnevnu sobu, muže joj je nespretno pružio ruku i kahva se prolila po stolu.
– Što ne paziš, smotani stvore!? – vikne žena oznojena još od spremanja.
– Oprosti reče on.
Zatim ustane muž, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A žena je pomislila u sebi: “Da je ovo uradio netko tko je slučajno svratio u goste, to mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drugačije. Nasmiješila bih se i kazala:
– Ne uzrujavajte se bez razloga, sve je ok, lahko je to obrisati.”
Pouka ove priče: Kakvi su to apsurdi. Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji, koje volimo jednako kao sebe, a trudimo se uvijek biti uljudni i sa osmjehom pri slučajnom susretu sa nekim beznačajnim i suvišnim, čak i onima koji nam idu na živce. A ne bi trebali. Ne bi smjeli. Ne zaslužuju to.
(Preuzeto)
U prvo vrijeme muslimani su živjeli uglavnom u Mekki i Medini, a to je bilo vrijeme ratova i pripravnosti za bitke i napade od strane neprijatelja. Već tada je Poslanik, sallalla...
Read moreOva priča opisuje samo jedan od mnogih slučajeva nemaštine u našoj zemlji, ali i vraća vjeru da plemeniti ljudi još uvek postoje. Da Vam ispričam još je...
Read moreKada se odgovarajući čovjek nađe na odgovarajućoj funkciji, to oslikava određenu odgovornost samog naroda i ispravno uređenje njihove države. Oni sigurno teže ka napretku, a taka...
Read morePostojao je bračni par koji je vezivala neizmjerna ljubav jednog prema drugome, toliko da nisu mogli naći pravog odmora i rahatluka osim jedno pored drugoga....
Read moreKao i prethodne muslimanske države, Osmanlije su pokazivale visok nivo tolerancije i prihvatanja nemuslimanskih zajednica u svoj poredak. Ova pristup baziran je na postojećim isl...
Read more